Tajanstveni Ainu narod u Japanu

.

Sami sebe zovu Utari (Stari) i kažu da potiču sa Kamčatke i Sibira.

Na sanskrtu, riječ “Uttara” istovremeno označava “sjever” i “Uzvišenu oblast”.

Sudeći po njihovoj beloj koži i poreklu, verovatno pripadaju drevnim Slovenima,

(ili Srbima koji su u to vreme nastanjivali Sibir, jer se naziv Rusi pominje tek u IX veku n.e.)

Takođe tvrde da čuveni kult SAMURAJA (sam-u-raj) potiče od Ainu naroda.

Do istog otkrića je danas došla i savremena nauka o genima:

http://www.science-frontiers.com/sf065/sf065a01.htm

.

 

Oženio se i ostao u selu, ali na kraju se vratio u Božansku zemlju.

Heroji povijesti su Kosamainu Ainu i Samkusainu.

Prvi je živio u Istočnom Hokaidu,

i organizovao je pobune protiv japanskih naseljenika.

Na jugu Hokkaida, uništeno je dvanaest japanskih baza, ali je ubijen 1457.

Samkusainu organizirao pobunu Ainu u južnoj polovici otoka tijekom 1669,

ali nakon dva mjeseca su bili masakrirani od strane snaga Matsumae.

AINU  RELIGIJA

Ainu religija je panteistička.

Oni vjeruju da Bog planina živi u planini, i Bog vode živi u rijeci.

Veruju da su životinje posjetitelji iz drugog svijeta,

koji su privremeno preuzeli oblik životinje na Zemlji,

kao medvjed, sova ili kit, kojima ukazuju najveće poštovanje,

kao božanskim inkarnacijama. Imaju mnogo bogova.

Na primjer: Bog kuće, Bog vatre, Bog planine, Bog rijeka i jezera, Bog mora itd.
Najvažniji Bog za žene, kod kuće, bio je Bog vatre.

iasahik001p4

Svaka kuća imala je ognjište, gde se kuha, jede i gdje se obavljaju rituali.

Drugi obredi su se sprovodili na otvorenom, u najvišim lugovima ( šumama).

Najvažniji Ainu festival je u gradu Ja-omante, i posvećen je sovi ili medvjedu.

To je grad u kom obožavaju medvjeda,

a takođe su poznati jer puštaju da im raste  mnogo dugačka kosa.

Poslije tri dana poštovanja prema medvjedu,

uz molitve, ples i pjevanje, ubijaju ga  strijelama.

Glavu mu ukrašavaju i postavljaju na oltar,

dok meso pojedu pripadnici seoske zajednice.

Veruju da tokom boravka na ovom svijetu,

duh je privremeno bio u obliku medvjeda.

Ritual služi da oslobodi duh , da bi se mogao vratiti u drugi svijet.

Bilo je mnogo festivala u mnogim gradovima gde su živeli Ainu.
U djetinjstvu, djeca uče tradicionalni lov, rezbarenje,

i uče da naprave oružja, kao što su strelice.

Osim toga, djevojčice uče tkanje, šivenje i vezenje.

Mladić daruje rezbareni drveni nož mladoj djevojci,

kako bi pokazao njegovu ljubav prema njoj.

Darujući mu vez, mlada žena,

također iskazuje i spremnost da prihvati njegov prijedlog.

Ponekad, podnositelj zahtjeva posećuje obitelj mlade žene

za dozvolu od devojčinog oca, da se oženi,

a također pomaže budućem tastu u lovu,

rezbarenju, i drugim djelovima tradicionalnog života.

Ako porodica zaključi da je on pošten i iskusan radnik,

otac onda odobri brak.

Smrt Ainu duboko osećaju i oplakuju,

i svi oblače za tu priliku vezene haljine,

muškarci opašu svečani mač,

a žene stavljaju na vrat biserne ogrlice.

Na sahrani se upućuju molitve božanstvu vatre,

i oni izražavaju želje za uspješan put preminulog na drugi svijet.

S vremena na vrijeme, sahrani slijedi paljenje kuće.

.Uko-ČARANKE (uzajamne rasprave) je rješavanje nesporazuma kroz diskusiju, bez borbe.Natjecatelji sjede i čuvaju svoju odbranu satima ili čak danima.

Najbolji predstavnici besedništva koristili su svoje vještine u rješavanju sukoba između različitih sela.

Ranije, Ainu su gradili kuće od drveta i slame, najveće i do sedam metara.

Kuća Šefa sela korištena je kao mjesto okupljanja seljana po potrebi.

Kuće su građene dovoljno blizu jedna drugoj, tako da se glas za pomoć

od nekoga kome je pomoć bila potrebna, mogao se čuti u opasnosti.

.

Kawakami Tribal Chief from the series Customs of Ainu (Ainu fuzoku)

.
Ainu ljudi su vrlo gostoljubivi, i uvijek dijele hranu i piće s lokalnim stanovništvom.

Psi su kućni ljubimci kod Ainu naroda. Kao primjer, postoji scena iz epske poeme

koja opisuje silazak mladog božanstva na ovaj svijet u obliku psa, i on im je bio rekao za zrna prosa.

Psi su također korišteni u lovu.

Ainu tradicionalna nošnja je napravljena od tkanih vlakana.Koriste pojas kao većina japanskih kimona.

Zimi, nose kratke jakne bez rukava ili jelensku kožu.

Ženska nošnja dopire do gležnjeva,nošnje su vezene rukom ili mašinom za šivenje.

Nošnje još uvijek koriste samo u posebnim prilikama.Međutim, Ainu danas nose odjeću sličnu onoj

koju koriste i Japanci u svakodnevnom životu.

Ainu narod u Japanu su beli ljudi,  nisu kossoki,

skoro su istrebljeni u etničkom čišćenju od strane Japanaca.

Obratite pažnju na dekorativne elemente nošnje :

.

.

i povežite slikovne elemente nošnje naroda Ainui sa elementima datim u uporednom prikazu dve kulture: Krita (Minojska civilizacija) od pre više od 4000.godina, i Kelta,  a tu je i drevni simbol SVASTIKE, kao iz Vinčanskog pisma.

.

Tradicionalna jela Ainu su losos i meso jelena,kao i ljekovito bilje, proso i korijenje ubrano u šumi.Takođe i riža na početku ovog stoljeća.Svježi losos narezuju i kuhaju juhu od njega, ili jaja ovih riba.

Ainu ne jedu sirove ribe, kao Japanci. 

Kada jedu, muškarci koriste štapiće, a žene koriste drvene kašike.
Tradicionalno, djeca su obrazovana u svojoj kući.

Babe i dede su im recitirali pjesme i priče,a roditelji ih učili praktične vještine i zanate.

Od devetnaestog stoljeća, su obrazovani na japanskom školama.

Ainu usmene tradicije sačuvane su iz generacije u generaciju.

Glavne kategorije su kratke i duge epske pjesme,

stare priče i autobiografska proze, i pjesme i ples.

Muškarci pričaju priče o ratu polubogova i ljudskih bića,

a žene pjevaju epove o Bogovima.

Saru regija na jugu centralnog Hokkaida,je poznata kao zavičaj mnogih bardova i pripovjedača.

Od sredine 19.veka, tradicionalne aktivnosti kao što su lov, ribolov,sakupljanje divljih biljaka i gajenje prosa

zamijenjeni su uzgajanjem riže,poljodjelstvom, i komercijalnim ribolovom.

Ostale aktivnosti  su proizvodnja mlijeka, šumarstvo, rudarstvo,prehrambena industrija,

i industrija za obradu drveta i celuloze.Tkanje, vez i rezbarenje su među najvažnijim u Ainu umjetnosti.

Kasete urezanog medvjeda se čuvaju kao atrakcija.

Zbirka tradicionalnih elemenata ima u Muzeju Ainu Šigeru Kaiane,

osnovanom 1984. u Shiraoi, u jugoistočnom Hokkaidu.

Ainu ljudi se bore za opstanak….

Japan zvanično priznao narod Ainu


Globus -|Objavljeno 06.06.2008.

Japanski parlament je i zvanično priznao domorodački narod Ainu,

koji već hiljadama godina živi na arhipelagu lišen, sve do sada, zakonskog postojanja.

Rezolucija koju su jednoglasno zajednički izglasali poslanici iz stranaka na vlasti i opozicije

priznaje prvi put da je Ainu “domorodački narod sa svojim jezikom, religijom i kulturom”.

Rezolucija poziva vladu da poduzme “hitne” mjere i pruži podršku Ainuima

koji su danas među najsiromašnijim stanovnicima u Japanu.

Iako je više simbolično, ovo priznavanje bi trebalo da otvori mogućnost za pomoć

u domenu obrazovanja i zapošljavanja.  Samo 17 posto Ainua završi fakultet,

dvaput manje od nacionalnog prosjeka.

Zvanično priznanje je upriličeno prije samita bogatih zemalja iz grupe G-8

koji Tokio organizira od 7. do 9. jula 2008.

na otoku Hokkaido gdje živi većina od 70.000 Ainua u Japanu.

Narod Ainu, koji je tradicionalno živo od lova i ribolova,

bio je prisiljen da odustane od svoje zemlje, jezika i načina života

zbog “zakona o starim Aboridžinima Hokkaida” koji je usvojen 1899. godine u Tokiju.

Kada je ovaj zakon ukinut 1997. godine, zamijenio ga je zakon koji određuje da se zaštiti tradicija Ainua,

koji ipak nisu tad bili priznati kao domorodački narod.

Ainui se etnički razlikuju od Japanaca:

viši su, dlakaviji, imaju svjetliju kožu i nemaju kose oči.

Hiroshi Ōshima, the former Japanese Ambassador to Germany, believed that the noble castes in Japan,

the Daimyo and the Samurai, were descended from gods of celestial origin,

which was similar to Himmler’s own belief that “the Nordic race did not evolve,

but came directly down from heaven to settle on the Atlantic continent.”

A swastika (卐) crossed by two arrows, within a shield and surmounted by a royal crown

on an orange background was used as the coat of arms of the Samurai Hasekura Tsunenaga

.

TEKST O SRBIMA U JAPANU –

http://serbdom.webs.com/apps/forums/topics/show/3152123

 

 

You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed.Both comments and pings are currently closed.

Comments are closed.