Čuvari Zavetnog kovčega u Zimbabveu

.

TRAGOM ZAVETNOG KOVČEGA

Povodom  neobične relikvije (Ngoma Lungundu) koju vjekovima čuva
narod Lemba u Zimbabveu,  Profesor Tjudor Parfit s Londonskog univerziteta komentariše da je to “najbliže
originalnom Zavjetnom kovčegu od svega što danas postoji”. Ovaj Ngoma
Lugundu (u prevodu “Bubanj koji grmi“) nedavno je bio izložen u Harareu,
na veliku radost i ponos naroda Lemba. Oni su svoju tajnu krili i o njoj
stoljećima raspravljali isključivo u plemenskim krugovima, a sada je došlo
vrijeme da cijeli svijet sazna ko su oni zapravo. TV prilog u kojem Parfit
govori o narodu Lemba i “bubnju koji grmi” može se pogledati na adresi
http://today.msnbc.msn.com/id/23399191/
Semitski geni na jugu Afrike

ČUVARI ZAVJETNOG KOVČEGA U ZIMBABVEU
Prema vjekovnoj usmenoj tradiciji, pripadnici naroda Lemba koji žive na
granici Južne Afrike i Zimbabvea tvrde da su potomci Jevreja koji su prije
dva i po milenijuma iz Svete zemlje pobjegli u Afriku.

Ova tvrdnja navela je britanske stručnjake da 1999. godine izvrše DNK testove, nakon čega je
potvrñeno da su Lembe, kojih ima oko 80.000, preko Y hromozoma
povezani sa sedmoricom Jevreja koji su se nastanili u Africi. Njihov
sveštenički klan, Buba, ima genetskih veza sa jevrejskim tradicionalnim
sveštenicima Koenima. Međutim, samo muškarci Lemba posjeduju semitske
gene, dok to nije slučaj sa njihovim ženama.

Premda su danas uglavnom hrišćani ili muslimani, Lembe čuvaju brojne
jevrejske običaje: podijeljeni su u 12 plemena, dječake obrezuju (što u
Zimbabveu inače nije običaj), ritualno kolju životinje i ne konzumiraju
njihovu krv, ne jedu svinjetinu, nose kapice na tjemenu, na svoje grobove
stavljaju Davidovu zvijezdu, a u tokom vjerskog obreda služe se posebnim
jezikom, mješavinom hebrejskog i arapskog, koji ukazuje na njihove
korijene u Izraelu i Jemenu.

Profesor Tjudor Parfit  prvi se zainteresovao za usmenu tradiciju naroda Lemba još krajem osamdesetih
godina prošlog vijeka, a svojim je otkrićem početkom devedesetih izazvao
pravu senzaciju i usmjerio pažnju naučne i svjetske javnosti na ovaj narod.
Parfit je prije dvije godine, tokom novog ciklusa istraživanja običaja Lemba
proveo šest mjeseci meñu njima, a prije dvije godine o tome je snimljen
dokumentarac i objavljena knjiga.

Za rezultate DNK analize Parfit komentariše da su “čudesni”:
– Oni sa Jevrejima imaju zajedničkog pretka za kojeg genetičari kažu da je
živio prije oko 3000 godina u sjevernoj Arabiji, a to je vrijeme Mojsija i
Arona kad je i utemeljeno jevrejsko sveštenstvo.

Profesor Parfit je 2007. pronašao najveću relikviju Lemba, koja je od
sedamdesetih godina prošlog vijeka bila izgubljena (sakrivena da ne bi bila
uništena tokom rata za nezavisnost), i to pravi pravcati Zavjetni kovčeg, koji
u hebrejskoj tradiciji spada u najsvetije relikvije. Za ovaj “Ngoma Lungundu”
(“bubanj koji grmi”) tvrdi se da je vjerna replika izvornog Zavjetnog kovčega
u kojem je Mojsije čuvao tablice s deset zapovijesti, a koji su prema legendi,
preci Lemba donijeli sa sobom u Afriku. Zbog tih tvrdnji sprovedena je i
analiza radiokarbonskom metodom, a rezultati su pokazali da drveni kovčeg,
koji je u stvari bubanj s tragovima nagorjelih tvari koje ukazuju na moguću
upotrebu baruta, potiče iz 14. vijeka. Ali, Lembe se zbog tih rezultata ne
uzrujavaju. Profesor Parfit pojašnjava da je kovčeg bio nošen pred vojskom
u bitkama, te da je, kad bi bio uništen, izrañivana vjerna replika za koju je
korišćena i graña originala.

PREDAJA O ZAVJETNOM KOVČEGU

Jerusalim je civilizacijsko ishodište u punom značenju te riječi. Riječ je o
jednom od najstarijih gradova na svijetu i izvorištu tri najveće monoteističke
religije – judaizma, hrišćanstva i islama. To je grad Saula, Davida i
Solomona, Isusa Nazarećanina, Muhameda i Saladina i nekadašnje sveto
odredište krtaša. Ali Jerusalim koji pripada “svakome i nikome” je i mjesto
konstantne napetosti koja već pola vijeka vlada oko Brda hrama (muslimani
ga nazivaju Haram al šarif – u prevodu Uzvišeno svetilište), odnosno mjesta
na kome se u dalekoj prošlosti nalazilo najsvetije mjesto judaizma, a na
kome se danas uzdižu islamske svete grañevine Kupola na stijeni (zlatna
kupola) i džamija Al Aksa (treća po važnosti u islamu). Muslimani vjeruju
da je prorok Muhamed uzletio na krilatom konju na nebo upravo sa stijene
koja se nalazi na Haram al šarifu (pod Zlatnom kupolom) dok brojni Jevreji
pak smatraju da bi se na tom prostoru, na kome su se nalazili prvobitni
Solomonov hram (Prvi hram), kao i kasniji Drugi hram koji su srušili
Rimljani 70. godine, mogao nalaziti sakriven pod zemljom zavjetni kovčeg u
kojem su prema tradiciji, bile čuvane Mojsijeve ploče sa zapovijestima.
Upravo je za ovo nerazrješivo religijsko klupko bio vezan i sukob s početka
februara ove godine izmeñu izraelskih policajaca i muslimanskih
demonstranata, povodom arheoloških radova u blizini džamije Al Aksa.
Preciznije, riječ je o radovima i istraživanjima na oronulom putu kojim se
uspinje uzastranu od Zida plača, jednog od najsvetijih mjesta u judaizmu na
plato Brda hrama. Palestinski lideri i islamske voñe tvrde da ti radovi
ugrožavaju temelje i strukturu džamije Al Aksa.

Sve ovo nas navodi da se posvetimo detaljima priče o zavjetnom
(izgubljenom) kovčegu, koji predstavlja jednu od najvećih arheoloških
nepoznanica i vjekovni san istraživača. Riječ je o jednoj od najintrigantnijih
tema sa istorijskom, arheološkom i političkom relevancijom.
Jedan od tragača za ovom relikvijom je i arheolog-arhitekta Lin Ritmejer
(Leen Ritmeyer) koji ga je opisao kao “najsvetiji komad pokućstva ikad
izrañen”.