Poruka za sedam crkava

PORUKA SA PATMOSA ZA SEDAM CRKAVA

( Sv. Jovan na ostrvu Patmos )

U mladosti se apostol Jovan bavio ribarenjem na Galilejskom jezeru. Napustio je to zvanje da bi postao učenik Isusa Hrista. Putovao je raznim krajevima, propovijedao i podučavao o Spasitelju. Kao star čovjek, u posljednjim godinama prvog stoljeća izveden je na sud kako bi odgovarao za svoju vjeru. Rimski car Domicijan namjeravao je iskorijeniti hrišćanstvo; dao je Jovana zatočiti na malom stjenovitom otoku Patmosu u Egejskom moru. (Otk 1,9) U progonstvu, u najtežim i obeshrabrujućim prilikama Jovan je primio viđenja; bilo mu je rečeno da ih zapiše u Otkrivenju, posljednjoj knjizi Novog zavjeta.

Jovan je pisao: “Ja, Jovan, brat vaš, i sudionik nevolje, kraljevstva i ustrajnosti u Isusu, bijah zbog riječi Božje i zbog Isusova svjedočanstva na otoku zvanom Patmos. U dan Gospodnji padoh u zanos i čuh kako se iza mene ori jak glas poput trube: ‘Što vidiš, napiši u knjigu i pošalji ih sedam crkava: u tadašnje slovenske gradove (današnja Turska) :

Efes, Smirna, Pergam, Tijatira, Sard, Filadelfija i Laodiceja! (Otk 1,9-11)

 

SEDAM CRKAVA

Jovanu je rečeno da Otkrivenje pošalje crkvama koje su postojale u sedam tadašnjih slovenskih gradova (u današnjij Turskoj).

EFES

Efes je u Jovanovo doba već bio star deset stoljeća. Bio je to najvažniji rimski grad u provinciji Aziji i luka na strateškom položaju u blizini ušća rijeke Kayster, na raskrižju više važnih trgovačkih putova na glavnom putu iz Rima na Istok. Efes je bio poznat po bankarstvu i hramovima. Veliki hram Artemide ili Dijane bio je jedan od sedam svetskih čuda. Ovaj nekad bogati i ponosni paganski grad danas leži u ruševinama. Na zapadnim obroncima planine Pion leže ruševine velikog polukružnog pozorišta. Smatra se da je u njemu bilo mesta za 24.500 ljudi. To je verovatno bilo mesto gdje je došlo do bune protiv učenja apostola Pavla (vidi Dj 19,23-41).

SMIRNA

Grad Smirna razoren je oko 500 godina prije Hrista. Po svemu sudeći je Aleksandar Veliki zapovjedio obnovu grada. Ovaj grad na brdu Pagos, u središtu današnjeg Izmira, prerastao je u bogati priobalni grad. Godine 133. prije Hrista postao je dio rimske provincije Azije i s vremenom jako središte careva kulta.

Hrišćani u Smirni pretrpjeli su strašno progonstvo kad su odbili pokloniti se bilo kome osim svojemu Stvoritelju i Spasitelju. U Otkrivenju je Gospodin Isus imao za njih posebnu poruku ohrabrenja. Podsjetio ih je da je njihov Spasitelj stradao i umro, ali sad živi. Isus ih je hrabrio riječima: “Ostani vjeran do smrti, i dat ću ti vijenac — život.” (Otk 2,10) U blizini gradskog stadiona crkveni vođa Polikarp umro je mučeničkom smrću na lomači.

PERGAM

Iza savremenog grada Bergama, u dolini rijeke Kajkus, diže se strmi brežuljak visok oko 330 m. Na tom su brežuljku bila sagrađena kazališta, hramovi i kuće drevnog Pergama. Njemački arheolog Karl Humann je krajem devetnaestog stoljeća vršio iskopavanja na ruševinama tog grada. Ustanovljeno je da je Pergam bio vrlo bogat i utjecajan grad. Bio je poznat i po biblioteci koja se po veličini mogla meriti sa čuvenom aleksandrijskom.

TIJATIRA

Suvremeni Akhisar je mjesto na kojemu se nalazila stara Tijatira. Vrlo malo je ostalo od Tijatire koja je bila poznata po trgovini lončarskim proizvodima, vunenim i platnenim tkaninama te kožnim i bakrenim proizvodima. Jedna od prvih Pavlovih obraćenica u Filipima bila je prodavačica iz Tijatire, slovenska žena po imenu Lidija. (Dj 16,11-15)

SARD

Sard je bio prijestolnica Lidijskog slovenskog kraljevstva, u sedmom stoljeću prije Hrista. Danas je na padinama brda Timolus ostalo jako malo od onoga, što je nekoć bio vrlo bogat grad. Međutim, pokraj dvaju preostalih, 22 m visokih stupova Artemidinog hrama iz četvrtog stoljeća prije Hrista, nalaze se ruševine male hrišćanske crkve iz četvrtog stoljeća poslije Hrista.

FILADELFIJA

Filadelfija se smjestila u vrlo plodnom području, gdje i danas uspijevaju žitarice, masline i grožđe. Nekoliko dijelova drevnog gradskog bedema između kuća i vrtova Alašehira jedini su ostaci koje danas nalazimo. Po svemu sudeći, bio je to lijep grad; ponekad su za njega govorili da je “mala Atina“. Isus Hrist pohvaljuje u Otkrivenju filadelfijske hrišćane za njihovu vjernost.

LAODICEJA

Nakon što su Turci u trinaestom stoljeću razorili grad slovensku Laodiceju u Maloj Aziji, ruševine su služile kao kamenolom za suvremeni grad Denizli. Zbog toga danas nema gotovo ničega što bi podsjećalo na Laodiceju.

Međutim, u doba Novog zavjeta Laodiceja je bila bogata i samosvjesna. Kad je potres 60. godine poslije Hrista razorio grad, Laodicejci su odbili rimsku pomoć i obnovili svoj grad o vlastitom trošku. Grad je inače bio poznat po proizvodnji sjajne crne vune, crne odjeće i medicinskog praška.

Grad je dobivao vodu iz vrućih izvora Pomukale, koji su se nalazili oko osam kilometara na drugoj strani rijeke Lycus (Lika). Dok bi došla do Laodiceje, voda je bila mlaka i bljutava. Vjernicima u Laodiceji poslana je posebna poruka koja je trebala zadovoljiti njihove duhovne potrebe.

Category: Drevni spisi
You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed.Both comments and pings are currently closed.

Comments are closed.