( Autor i vizionar : Vera Bojičić )
.
Planeta ljudi, Zemlja 6, suočila se sa opasnošću nestanka. Život je ugrožen. Nedostatak vode preti da uništi svet. Voda se troši neprimetno, ali stalno. Troši je i priroda kao glavni energent za svoj opstanak, a i ljudi koji je odnose na drugu planetu i remete prirodnu ravnotežu. Polovi su se pomerali lagano i njihove rezerve više ne postoje. Zemlja 6 postala je planeta na kojoj preovlađuju pustinje. Još ima oblaka na nebu, sevaju munje, priroda još živi, ali su kiše skoro prestale da padaju. Jezera su se isušila, reka skoro nema, mora se smanjuju i postaju sve slanja. Preti kompletno umiranje života.
Ljudi sa drugih planeta vraćeni su na Zemlju 6, koja više ne može da ih snabdeva vodom. Sve su zaustavili, i počeli borbu za opstanak.
Prvo su izvršili modifikaciju gena čoveka. Napravili su mu škrge, ali ostavili pluća. Glava bez vrata ima kupasti oblik. Još nekoliko manjih modifikacija omogućiće čoveku da živi pod vodom.
Prvi par spustili su u vodu. Ugradili su im instinkt da se posle razmnožavanja vrate na mesto polaska i tu donesu potomstvo, da pričaju i nose legendu o tome kako čovek – riba može postati čovek.
Započeli su izgradnju Zlatnog Grada na mestu gde su pustili čoveka – ribu u more. Opremili su ga savršenom opremom, pa Zlatni Grad može da izdrži sve klimatske promene i opstane nedirnut. Bio je sastavljen iz dva dela povezana tunelom. Donji deo bio je u moru, a ostatak na površini. Čovek – riba donosio je na to mesto svoje potomstvo…
Postavili su četiri svemirske stanice u orbitu i u njih ugradili moćne usisne aparate sa dva lagana kraka koji, kad se izduže, dopiru do atmosferskog omotača. Od ovih stanica zavisio je dalji opstanak planete. Stanovništva je ostalo malo, a uslova za život više nije bilo.
Krenula je letilica sa posadom, naoružana sa nekoliko bombi koje eksplozijom mogu mogu da naprave vakuum – tunel u atmosferi. Uputili su se ka planeti drugoj po udeljenosti od njih, planeti vode pod velikim pritiskom. Bio je to put dug četrdeset godina.
Stigli su, ušli u orbitu, sačekali trenutak i po proračunu bacili bombu. Dogodilo se planirano – izleteo je ogroman mlaz vrele vode van atmosfere i zaledio se, pa zaplovio ka Zemlji. Sačekali su povoljan trenutak i ponovili još jednom istu operaciju. Uspela je i još jedna ogromna santa leda pošla je put Zemlje 6, na kojoj više nije bilo stanovnika, sem nekoliko koji su boravili u Zlatnom Gradu i čekali rezultat poduhvata
Letilica je pratila sante leda. Polovina posade bila je u stanju hibernacije. Smenjivali su se da bi izdržali put do Zemlje, dug koliko i život.
Stigla je prva santa. Nije promašila Zemlju, dodirnula je atmosferi i topila se, postajala para. Ubrzo je stigla druga i ona se, takodje, pretvorila u paru. Na Zemlju je počela da pada kiša i led. Uskoro je sve bilo pod vodom, i kopna nije bilo. Ljudi u stanici prešli su u stanje hibernacije, bez verovanja da će preživeti dug period koji sledi…
U Zlatnom Gradu dogodilo se isto. Dvoje preostalih podesilo je instrumente da se uključe kada dobiju signal. Ako uspeju da se probude, dobro je, a ako ne – i bez njih će sve funkcionisati.
Četiri orbitalne stanice, koje su bile isprogramirane u orbiti, uključile su pogon i započele usisavanje površinskih delova oblaka. Obezbeđen je sistem da se izbegne zamrzavanje vazduha do njegovog izlaska kroz drugi krak. Po programu su radile sve četiri stanice da bi se izbeglo ledeno doba na Zemlji i da bi čovek – riba mogao da preživi.
Poreklo kulta RIBOLIKOG boga Dagona (Oanesa) iz srpske mitologije, najverovatnije potiče iz ovog perioda ljudi-riba, koji su kasnije prvim generacijama ljudi preneli osnovna znanja.
.
Takođe, ovde se može pronaći i poreklo drevnog mita o SIRENAMA, i njihovim zlatnim gradovima pod morem.
.
The FeJee Mermaid — now part of the collection of the Peabody
Museum of Archaeology and Ethnology, Harvard University.
(ФеЈее СИРЕНА – сада део збирке Пибоди Музејa археологијe и етнологијe, Универзитетa Харвард.)
Ostavićemo Zemlju 6 na kratko, jer će proces koji je započeo trajati hiljadu godina. Pogledaćemo, na brzinu, jedan veoma čest proces.
Dve kategorije ljudi bile su uvek iskrišćavane i tlačene na početku nekog ciklusa sve dok se ne dostigne bar neki nivo svesti. To su žene i naučnici.
Planeta Zemlja 7 doživljava sličnu, nebrojeno puta viđenu, sudbinu. Ženama je dosadilo da ih tlače i koriste za eksperimente svake vrste. Večite su robinje samo zato što su fizički slabije.
Rešile su da preuzmu stvar u svoje ruke, da se za sva vremena oslobode. Kontrolisale su začeće i rađale samo devojčice. Za samo sto godina više nije bilo muškaraca, osim nekoliko koje su odgajale za uzorak. Tako su nastali svi kasniji mitovi o Amazonkama, ženama-ratnicama.
Ništa, ipak, nisu uspele da promene. Dolazili su i dalje muškarci i žene, samo što su svi bili u ženskom telu. Muškarci sa ženskim telom ponašali su se i dalje kao pravi muškarci.
Nakon dvesta godina rešile su žene da vrate sve na staro, i za jedan vek populacija je bila ponovo pomešana, samo su muškarci postali oprezniji.
Ovo je blaga varijanta ženske osvete. Dešavalo se da potpuno unište muškarce, pa je njihovo vraćanje bilo daleko teže. Od žene se ne može stvoriti muški gen, pa su koristile kombinaciju – ukrštale su svoj sa majmunskim genom. Prolazili su vekovi dok ne bi dobile po izgledu pravog muškarca.
Interesantno je da obrnuto muškarci nikad nisu uradili. Njima bez žena nije zabavno, jer im one služe za dokazivanje vlastite moći, iako su žene, u suštini, jače od muškaraca.
Da se vratimo Zemlji 6. Prošla je kometa Mirna, tačno kada su računali da će proći. Započeo je proces vraćanja. Dolazili su ljudi – ribe na mesto označeno za rađanje, ali su se zbog poremećaja rađale samo velike ribe kao podmladak i odlazile da nastave život u moru. Najzad, rođeno je i prvo ljudsko biće.
Legenda kaže da ako staviš ruku deteta na označenu ploču, ona će se otvoriti i dete će izaći na površinu. Majka je tako uradila, očitan je gen čoveka i poklopac se otvorio. Pokrenuo se kompletan program prihvatanja. Proradili su reaktori, stigla je struja, otvorila su se sva vrata Zlatnog Grada, a bebu je sačekao robot programiran za dadilju. Uključilo se odmrzavanje, pa su oživela i poslednja dva čoveka koja su ostala u gradu do kraja. Preuzeli su ulogu prihvatanja. Stiglo je još dvadeset beba.
Ljudi – ribe prestali su da postoje kad je generacija izumrla. Pojavilo se malo ljudi i nekoliko vrsta velikih riba, poput delfina.
Staro srpsko božanstvo Dagon, čovek-riba, nastao je na osnovu sačuvanih legendi o Ljudima-ribama, koji su bili jedna faza u razvoju čovečanstva Zemlje 6.
Nakon šest godina, prvo dete je stalo ispred ulaza u zatvorenu prostoriju. Moralo je sve ići po programu, jer je u obzir uzeta i mogućnost da niko ne preživi od generacija koje su ostale kao Čuvari. Dete je stalo na ploču i rukama dodirnulo drugu na visini koju je moglo da dohvati samo šestogodišnje dete. Gen čoveka je očitan na stopalu i rukama i vrata su se otvorila.
Prostorija je oživela. Uključili su se programi, prvi za učenje jezika. Svo stečeno Znanje planete bilo je sakriveno u Sobi koja je počela da govori, uči. Nakon petnaest godina učenja, stigla je druga generacija. Svake godine uvećavao se broj. Čuvari su nestali, a najstariji su preuzeli učenje podmlatka.
Nakon pedeset godina, prvih dvadeset je izašlo na površinu Zemlje 6. Sunce je sijalo, vegetacija bujala, ali životinja i ptica nije bilo, za razliku od izobilja riba i insekata. Semenici, koji su sačuvani u Zlatnom Gradu, ispraviće vremenom taj nedostatak.
Zaputili su se na Istok, svoje odredište, da započnu izgradnju novog života. Hrana im nije nedostajala. Pogledali su nebo. Prizor je bio divan – oko Zemlje je kružio prsten od leda, rezerva vode. Stanice koje su ga napravile davno su se isključile. Na njima niko nije preživeo. Lebdeće i čekati dolazak nove posade…
( Vera Bojičić )