ASTARTA

.

ASTARTA je vrlo drevna Boginja plodnosti, ljubavi i rata. Bila je sa ljudskom rasom od početka. Astarta je prikazivana kao Visoka sveštenica, vrlo lijepa sa plavom kosom. Njeni roditelji su Ningal i Nanna. Astartine boje su crvena i plava. Nekada se pojavljuje sa krilima – koje imaju crvene i plave pruge po sebi.

Ona je uvijek bila jako popularna i voljena u prostorima gdje je poštovana.

Zato što je sa ljudima od početka, znana je po nekoliko različitih imena u mnogim različitim prostorima i kulturama. Bila je znana Kanaancima i Sirijcima kao ASTARTE, Sumeranima kao INANA, Vaviloncima je bila znana kao IŠTAR, Asircima i Akađanima – ASHTART, ASHTORETH; ASHERAH, Egipćanima kao ISIS, ASHET i ASET, Feničanima je bila znana kao TANIT-ASHTART i ASHTAROTH. Njeno Ugaritsko ime je bilo ANAT.

Zajedno sa Ea-om ili Dagonom  i  Baalom, kada je judeo-hrišćanstvo stupilo na scenu, Astarta je demonizovana i završila je u grimoarima, kao jedna od vhovnih princeza Pakla. Ova tri Božanstva su bila najpopularnija bića na Bliskom Istoku. Njihova reputacija je uništena, zlobno su klevetani,  demonizovani i etiketirani kao „zlo“.

Kao sumerska Boginja „Inanna“ bila je znana kao moćan ratnik i njena sveta životinja bila je LAV. Skulpture lavova su čuvale njen hram u gradu Nimrudu.

Njen sveti grad bio je Uruk, jedan od najstarijih gradova Sumera gdje je imala svoj hram. Pod njenom vladavinom, ljudi Sumera i njene zajednice su napredovali i razvijali se. Imala je hramove i svetišta u mnogim gradovim Drevnog Bliskog Istoka.

Njen sumerski naziv „Kraljica Nebesa“ su ukrali hrišćani i iskoristili ga za svoju „Devicu Mariju“.

„Iako se Astarta u Sidonu poštovala, ne sme se zaboraviti da je njeno ime bilo Aštart, ime koje Izraelci pišu sa pet suglasnika ‘strt, i izgovaraju vokalima slične hebrejske riječi „sramota“, čineći Sidonsku boginju da se pojavljuje u nečistoj formi Astoret“

(Izvadak iz „Recovering Sarepta, A Phoenecian City by James B. Pritchard, 1978)

Astarta je takođe bila vavilonska Boginja. Vavilonski spisi je nazivaju „Svetlo Sveta“ i „Djeliteljka Snage“.

Legenda o Astarti ili Ištar u početku se poklapa s pričom o Inani, no zatim se od nje postupno udaljuje i prerasta u zaseban mit, posebno u poznatom spjevu ,,Ep u Gilgamešu“. Za razliku od Dumuzija, junak Gilgameš odbija nasrtljivu Ištar, čime ju je strašno razljutio. Osvetila mu se tako, što je stvorila velikog nebeskoga bika i poslala ga na zemlju kako bi zgazio ili rogom usmrtio Gilgameša, kojeg je ipak spasio prijatelj Enkidu. Njega je, pak, Ištar poslije usmrtila svojim čarolijama.. Neutješan zbog gubitka prijatelja, Gilgameš se zaklinje da nikada neće umrijeti, pa kreće u potragu za besmrtnošću.

.

„Od raznih izgovaranja imena, Astarta je pronađena u Pismima iz Tel Amarne. Hebrejska Astoret je došla kada je rabinska škola Masoreta u 6. stoljeću odlučila priključiti konvencionalni sistem da bi nadopunili manjak glasnika u pisanom hebrejskom, i u isto vrijeme da bi ubacili u imena stranih božanstava glasnike od riječi „bošet“, što znači odvratnost“.

( Izvadak iz „Who’s Who Non-Classical Mythology by Egerton Sykes, 1993)

.

IŠTARINA VRATA

Резултат слика

.

Ištarina vrata sagrađena u oko 575. godine prije Hrista, i bila su glavni ulaz u Vavilon. To su osma od osam vrata u unutarnji grad.Bio je to jedan od najimpresivnijih spomenika na Bliskom Istoku. Ištarina vrata, kao deo Baalovog hrama sagradio je Nabukodonozor II. oko 575. pr. Hr.. Vrata su bila trostruko ukrašena s 575 reljefa koji prikazuju lavove kao Ištarine simbole, zmajeve, kao Mardukove bikove kao Adadove simbole. Likovi su bijele i svjetlosmeđe boje na plavoj podlozi. Grad je bio opasan dvostrukim zidom s 8 velikih vrata od kojih su svaka bila posvećena jednom bogu. (Ištarina su bila sjeverna).

Vrata su obnovljena i dio su zbirke u Staatliche Museen u Berlinu.

You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 feed.Both comments and pings are currently closed.

Comments are closed.